Djeca u Bosni i Hercegovini i cijelom svijetu sve više vremena provode uz digitalne uređaje koji su postali neizostavni dio njihovih života, ali u velikom dijelu i kreatori nihovih ličnosti. O medijskim navikama djece, izazovima i problemima s kojima se susreću, te o ulozi roditelja i društva vođen je razgovor sa dr. sc. Ivanom Sivrić, vanrednom profesorkom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i predsjednicom Udruženja „Društvo za medijsku kulturu“ Mostar.
Medijske navike djece konstantno mijenjaju. Brze promjene i stalni razvoj novih aplikacija, informacijskih i komunikacijskih tehnologija i medija mijenjaju pristup i način primjene tehnologije kod korisnika.
Djeca su za vrijeme raspusta zaista izložena većoj količini slobodnog vremena nego inače tokom godine ‒ kada pohađaju nastavu i druge vannastavne aktivnosti. Nažalost, često u ljetnim mjesecima gotovo sve redovne godišnje aktivnosti prestaju. Stoga, logično je i dobro pitanje: Kako učiniti slobodno vrijeme djece za vrijeme raspusta kvalitetni(ji)m? Naravno, treba uzeti u obzir činjenicu da najčešće djeca većinu svog slobodnog vremena za vrijeme raspusta provode kod kuće, u druženju s prijateljima ili često uz zabavu na mobilnim uređajima i računarima (videoigricama, društvenim mrežama i sl.), dok roditelji rade.
Vrlo interesantno je istraživanje Regulatorne agencije za komunikacije iz 2020. godine, koje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku djece (0‒18 godina) i roditelja, koje pokazuje medijske navike djece u BiH. Istraživanje je pokazalo da roditelji procjenjuju kako njihova djeca (uzrasta 0‒18 godina) u prosjeku pred ekranom, na školski dan, provedu skoro tri sata, a vikendom tri i po sata, tim više što su starija. Također, treba naglasiti i što su djeca starija, vrijeme koje provode uz tehnologiju i medije je duže, jer upotreba mobitela i vrijeme provedeno online raste s uzrastom. To upućuje na sljedeće: istraživanje dokazuje/pokazuje stanje ili promjenu stanja sistema upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija kod djece i mladih, a opet nameće dva pitanja: Kako i kojim mehanizmima uticati na količinu vremena (a onda i na kvalitet sadržaja) koje djeca provode uz medije i drugo pitanje, možda i najvažnije: Kako je moguće da količina vremena koje djeca provode uz medije raste u vrijeme vikenda, u vrijeme kad su roditelji većinom prisutni kod kuće? Drugim riječima, ako su djeca za vrijeme vikenda više izložena medijima nego za vrijeme radne sedmice, onda se pretpostavlja da su više izložena medijima i za vrijeme ljetnog raspusta.
To nas navodi na zaključak da izostaje zajednička porodična interakcija, nema kvalitetnog razgovora, druženja bez medija, a djeca su (često) prepuštena samoj sebi.
Analiza rezultata istraživanja pokazala je da su djeca i mladi u ranoj fazi svog razvoja tehnički vješti u upotrebi tehnologija i medija, te da većina djece svakodnevno koristi videoigrice, društvene mreže i mobilne aplikacije (ovisno o dobi djece, najčešće koriste Instagram, TikTok, Snapchat, You Tube, Viber, Whatsapp), te ima otvorene lične profile na društvenim mrežama, a prosječna dob kada su djeca otvorila profile je 10 godina. Djeca su također sklonija dopisivanju s osobama koje su upoznale u virtuelnom svijetu putem društvenih mreža i kanala komunikacije, a iskazuju i interes za upoznavanje tih osoba u fizičkom, stvarnom svijetu. Jednako tako se pokazalo da veća količina vremena koje djeca provedu uz medije dovodi i do slabijeg školskog uspjeha.
Pored navedenog, a dugoročno gledano, rano i dugotrajno izlaganje djece medijima, platformama, aplikacijama i medijskim sadržajima dovodi i do slabljenja komunikacijskih vještina, problema s finom i grubom motorikom, socijalnih vještina, simboličkog razmišljanja, memoriranja, a sve navedeno upućuje na značajno povećan nivo posjedovanja i korištenja digitalnih uređaja među djecom i mladima.
Konačno, u postavkama društvenih profila ili bilo kojih aplikacija treba zaštititi svoje podatke, a neke od preporuka su: koristiti složene i sigurne lozinke, ne koristiti iste lozinke i pinove za sve aplikacije, ne ostavljati lične podatke, adresu ili broj telefona, kao i podatke o datumu rođenja, isključiti informacije i uključene lokacije pomoću kojih se može pratiti naše kretanje, profile držati zatvorene za širu javnost, ne prihvatati zahtjeve za prijateljstva od osoba koje ne poznajemo u stvarnom svijetu i upuštati se u online razgovore, nikome ne otkrivati svoje lične podatke i s prijateljima ne dijeliti svoje lozinke.
Očuvanje sigurnosti djece na internetu nije samo i ne smije biti isključivo briga roditelja, ono zahtijeva i traži zajednički i koordinirani međunarodni i nacionalni odgovor, zahtijevajući aktivno uključivanje i podršku velikog broja interesnih strana i aktera ‒ od industrije koja proizvodi takve sadržaje, uključujući platforme, medije, pružaoce usluga i mrežnih operatera, do uključivanja politike, vlade, zakona, obrazovanja, pa sve do djelovanja civilnog sektora.
Materijal i fotografija preuzeti sa portala: www.sigurnodijete.ba
